život navijača

ponedjeljak, 30.10.2006.

slaven belupo - dinamo

nas 4 krenuli oko 10:30 sa glavnog kolodvora vlakom prema koprivnici
s tim vlakom išlo oko nas 200-tinjak i tri specijalca
kondukter neki stariji, pustio nas bez karte, nije ništa previše pitao
fakat legenda
dolazimo na kolodvor oko 13
skupljaju nas sve s kolodvora i polako pod pratnjom krećemo prema stadionu
kroz grad hodamo 20-tak minuta do stadiona
ne daju nam da odemo do birca, nego odmah na stadion
mi kupili karte za stajanje, i dali fucking 20 kn za stajanje na nekoj prokletoj livadi
ali zato brijem da su zaštitari i drotovi koji su nas čuvali dobili živčani slom
tako smo ih zajebavali da su nas se htjeli što prije riješiti
poslije tekme opet pod pratnjom do kolodvora
po putu pričamo s drotom
frajer je fakat legenda
rekao je da su drotovi prave pičke kad njih 5 šora jednog lika
dao nam je da držimo pendrek
pendrek je jako lagan, ali je užasno tvrd i boli kad ga dobiješ po leđima
trpaju nas u vlak i krećemo za zagreb
na stanici u maksimiru ekipa aktivira protupožarni i drotovi izlaze van tako da smo tu čekali još jedno 5 minuta
dolazimo na kolodvor i svako svojim putem

četvrtak, 26.10.2006.

hajduk - dinamo

poslije auxeerea ja na red došao split
u subotu odmaranje, a u nedjelju pravac split
sa borongaja kreće 5 buseva
prije ulaska pregled do kosti
meni frajer pritišće sendviče kao da u svakom furam baklju
naravno, to se poslije nije moglo jesti
po putu se skuplja još buseva, tako da je broj buseva bio 10
stajali smo 5 puta, jer smo prerano krenuli, pa da u split ne bi došli prerano svako malo smo stajali
na zadnjem stajalištu smo skoro imali bliski susret sa tovarima u autu, ali su uspjeli otići na vrijeme
dolazimo u dugopolje, skupljaju sve buseve i par auti i krećemo za poljud
kad smo stigli na parkiralište, puštaju jednog po jednog van i tako svaki bus
mi smo imali sreće što smo bili drugi bus
bus po bus kreće prema poljudu
na ulazu nas pregledavaju drotovi, i frajer ne preza čopiti te za jaja
ulazimo na stadion i kavez se polako puni
na našoj tribini je bio vođa redara i kad je vidio da je sjever prazan preko voki-tokija javlja tamo redarima da prestanu pretraživati ljude, već da ih samo puštaju unutra
počinje tekma
jebeno navijanje, malo pada ritam nakon gola hajduka
nakon našeg gola ludilo na tribini
tovari počinju bakljadu,a svi u kavezu priželjkuju gol
i pada gol
na tribini delirij
navijanje najjače do sad
tovari dižu koreografiju koja im ne uspijeva
do kraja tekme hajduk izjadnjačuje
poslije tekme nas drže pola sata na tribini
po izlasku impresivna slika na parkiralištu
10 buseva i oko 200 kombija i auta
do zagreba vozimo bez stajanja

auxeere - dinamo

evo obećani izvještaj sa auxeera
do auxeera smo putovali oko 20 sati
u italiji nam je na nekoj bengi riknuo bus
stajali smo oko sat vremena dok je šofer izvadio i zamijenio kablove
na podu su se našla 3-4 crijeva od pola metra izvađena iz mašine
nakon popravka smo nastavili dalje
kroz italiju i francusku stajali na bengama i punili zalihe ( čokolade mi je dosta za 2 mjeseca )
70 km prije auxeerea nam rikne bus
nema goriva i treba ga gurat da ga uzme iz rezervoara
sad zamislite sliku kako 70 ljudi gura bus na autoputu
dolazimo u auxeere 3-4 sata prije tekme
drotovi su nas dopratili do parkirališta i onda pustili da lutamo po gradu
mi smo otišli u neki birc, i ovi ispred nas krenu unutra i frajer im kaže da je zatvoreno, dolazi još nas 6 i frajer kad je vidio kolko nas je odmah je otvorio ( mislio je da će nekaj zaradit )
svako pojeo kebab i polako nastavili prema centru
svi se skupili oko francuske verzije piccadily square ( naravno, ovo je puno, puno manje )
tamo pjesma i piva u potocima
u dućanu nema hladne pive, tako da smo je hladili u fontani na tom trgu
skoro ispalo sranje jer su neki domaći malo provocirali, ali sve je ostalo u redu
murija je, za razliku od naše, jako ljubazna
s tog trga smo polako krenuli prema stadionu
oko stadiona dosta murije, a pored nas prošla 2 autobusa djece 5.-6. razred koja idu na tekmu
od njihovih navijača ni traga ni glasa cijeli dan
na putu do stadiona smo zajebavali dva drota na biciklima
oni nam objesne di trebamo, a mi namjerno u drugom smjeru
i tako do stadiona
ovom mlađem smo u mjesto za čuturica stavili pivu, a on se nasmijao i rekao: no, thanks
još smo mu probali dati da nam nosi vrećicu s pivama, ali je rekao da ne smije
jedini je bed kaj malo ljudi priča engleski
na stadion ulazimo pola sata prije tekme
ljudi ima dosta, navijanje odlično
oko 5. minute bakljada koja po meni nije trebala biti tako rano, ali jebiga
zbog baklji drotovi ubacuju suzavac i nastaje kaos
probali su neke privesti, ali ništa od toga
i po prvi put u životu vidim da se murija u neredima povlači
do poluvremena se sve smiruje i tako do kaja tekme
na kraju nas drže jedno 15-20 minuta
njih 20 je napravilo kordon na stepenicama
drže one štitove u rukama, a u očima im vidiš strah i da im nije svejedno
puštaju nas van i nakon pola sata krećemo prema doma
po povratku svaka benga naša, ovima na benziskoj ništa nije jasno
u italiji skoro padamo jer nas neki starkelja cinka da iza kradu boce
dolazimo do slovenije
kao i kad smo išli auxeere, na sloveniji čekamo 2 h
frajer svaku putovnicu posebno provjerava i ne puštaju nas dok nisu došla dva kombija i jedan džip sa specijalcima pod punom ratnom spremom
nakon 2h krećemo sa granice
frajeri nas furaju na rijeku i ne daju nam da idemo na zagreb
na našoj granici nas preuzimaju naši drotovi
nama pun kurac jer jedno 6h nismo stajali pišat
umjesto na bengi, naši nas iskrcavaju na nekom gradilištu iza rijeke i tamo pišanje
onda vožnja do zagreba bez stajanja
u zagreb stigli oko ponoći, nikome na borongaju nije ništa jasno od kud tolko ljudi

srijeda, 04.10.2006.

izvještaj iz splita i auxeera ću staviti kroz par dana

utorak, 26.09.2006.

sutra se ide za francusku
danas sam kupio kartu za englesku, čekao sam u redu oko 5 minuta

ponedjeljak, 18.09.2006.

ZAGREB - DINAMO 0 - 3

jučer je bila tekma sa zagrebom
s posla sam jurio da bih stigao na trg
došao sam na vrijeme
do kranjče je bilo odlično
svi ljudi izašli na prozore, svi izašli iz autiju i snimaju
zapaljena je jedna baklja po putu
dolazimo u kranjču i naravno gužva jer su debili otvorili samo jedna vrata
ulazimo unutra pola sata prije tekme
navijanje je bilo dobro, ali dio prema ulazu ili nije navijao ili je navijao jako malo
kroz tekmu zapaljeno nekoliko baklji, a najveći doživljaj je bio roštiljenje uz pjesmu ubit ćemo vas, zaklat ćemo vas, mi smo kanibali pojest ćemo vas ! ! !

roštilj

poslije tekme gužva na izlazu jer ona vrata nisu rastvorili, nego je bilo ko kad se ulazilo

P.S. u nedjelju sam dobio 500 kn na kladi tako da sam za francusku zaradio na kladi

petak, 15.09.2006.

Tada već praznim maksimirskim tribinama, još je odjekivala pjesma. Pera novinara još su bila užarena. Uz nezaobilazne analize utakmice, pogreške Turine, genijalnog Modrića i ozlijeđenog Vugrinca, jedna priča stršala je u medijima iznad svih. Bad Blue Boys. Tako je bilo nakon utakmice Dinamo - Arsenal, tako je bilo i nakon uzvrata u Londonu. A tako je bilo i još mnogo, mnogo puta otkada je rođena ljubav sa sjevera.

Nekada, bili su to samo navijači Dinama. A sada već davne 1986. dobili su i ime. Bad Blue Boysi vrela su oštrica vojske navijača kluba iz Maksimirske 128. Protivnici Dinama dolazeći u Maksimir već odavno znaju da ih iza šume čeka pakao. - To je nevjerojatno, vaši su navijači čudesni - rekao je napadač Arsenala Emmanuel Adebayor nakon utakmice ne mogavši doći k sebi zbog fantastičnoga maksimirskoga ozračja.

Nakon još luđeg nastupa u Londonu, dopredsjednik topnika David Dein javno je priznao da bi najradije kupio takve navijače. No, ljubav se ne može kupiti, to je jedna od maksima koje u navijačkom svijetu vrijede.

Znaju to dobro i mnogi koji su, u svrhu vlastite promocije, tijekom vladavine u klubu htjeli slomiti BBB, tukli ih, prisluškivali, tlačili i, što je najgore, uzeli im ono za što svi žive - sveto ime Dinamo. Zna se kakva su tada vremena bila, zna se tko se sve slikao na zapadnoj tribini maksimirskog stadiona. No, ni lova sumnjivog porijekla kojom je stvarana momčad, ni represija najgore vrste nisu pokolebali Dinamov puk i, naravno, BBB, one najvjernije. Neki su se borili paljenjem svečane lože, neki su koristili manje ekstremna sredstva. No svi zajedno, uspjeli su.

I što vas ne ubije, to vas ojača. Danas na vrhu europske navijačke ljestvice, BBB su ponos Dinama, a Dinamo i dalje njihova vječna ljubav. Koju ništa ne može ugasiti. Uvijek s modrima, i tisuće kilometara daleko, pjesma nikada ne prestaje. A BBB, često će sami reći: - Mi nismo anđeli, navijači smo. No nismo ni ubojice, kamatari niti što slično, kako nas neki u medijima žele prikazati. Živimo za Dinamo i to je to.

U četvrtak, kada u Maksimir treći put stigne francuski Auxerre, ponovo će biti uz modre. Zatvoreni su kada ih se pita što pripremaju, kažu samo da spektakl na sjeveru neće izostati. Na utakmici s Arsenalom napravljena je prekrasna koreografija s podjećanjem na osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. i nadom u još ljepše dane za Dinamo, a što će biti na utakmici protiv Francuza? Jedno je izvjesno, grla i dlanovi bit će uz modre svih devedeset minuta. I ponovo će se pera užariti te noći, jer grmjet će sjever, grmjet će stadion. Dovoljno da Francuzi napune gaće...

napokon su i novinari napisali nešto istinito o nama
rezime tekme i navijanja neću pisat jer je sve napisano u tekstu gore